Prvi srpski roman o šljivovici. Roman govori o tragicnom vremenu, obuhvata period od 1995. godine do 1999. Kapor piše bez takozvane istorijske distance, ali on, zapravo, i ne govori o ratu, vec o sudbini Ivane, koja u životu ide iz poraza u poraz. Šta sve može da se dogodi jednoj mladoj ženi odrasloj u gradu, kada u ratnom vihoru izgubi rodni grad, krov nad glavom, porodicu i udoban život uspešnog arhitekte i bude prinuđena da utočište pronađe u zabitom srbijanskom selu Šljivovu u trošnoj zapuštenoj kući na imanju svojih predaka, tema je romana „Ivana“. U ovoj uzbudljivoj pripovesti o ženi-borcu i njenoj borbi da se održi u surovoj sredini, prepliću se zavere, sujete i strasti sa predanjima, proročanstvima i ljubavlju. Da bi preživela, Ivana obnavlja pečenje šljivovice – prepečenice po kojoj je nekada bio čuven njen deda, tako da je sem glavne akterke, drugi glavni junak ovo srpsko tradicionalno nacionalno piće i svi načini na koje se peče. U ovom romanu srećemo jednog potpuno novog, neočekivanog, Momu Kapora koji otkriva zaboravljeni svet srpskog sela, manastire, pijace i raskaljane drumove, preko noći obogaćene varoške malinare, proroke i seljake koji noći provode pokraj kazana u kojima se peče rakija, a pre svega jedan sasvim novi ženski lik u svremenoj srpskoj književnosti – Ivanu.
Samac, junak Kaporovog romana, koji je nekada žario i palio svuda, pa i po kafanama, piše „Kuvar za samce“ dok troši poslednje dane u svom trošnom kućerku na Čuburi. Opisujući svog samca Momo Kapor isijava nostalgiju i priča priču punu šarma i duha u kojoj se vremena mešaju.
Pustolovni roman o konte Niku Kažanegri, vršnjaku dvadesetog veka, koji posreduje u trgovini falsifikovanim slikama i u dubokoj starosti poverava piscu romana da sredi njegove nezavršene memoare… Kapor ističe da u ovoj priči ništa nije izmišljeno i da je glavni junak romana stvarno postojao baš kao i falsifikatori umetničkih dela koji se u romanu pominju.
Dosije Šlomović je priča rađena po istinitom događaju. Radi se o životu Jevrejina Eriha Šlomovića, kolekcionara slika francuskih impresionista, pre Drugog svetskog rata.
Moma Kapor u ovom kratkom romanu ispričao je poslednju noć Tabora, „za koji niko pouzdano ne zna ni kada je podignut, ni kada je srušen, da bi se na njegovom mestu podigao jedan soliter..“.